Kroj je osnova svakog odjevnog predmeta. Predstavlja precizno nacrtane dijelove koje postavljamo na tkaninu i izrezujemo kako bismo ih potom sašili u gotov proizvod. Za početnike rad s krojevima za šivanje može izgledati složeno, no razumijevanje osnovnih pravila znatno olakšava šivanje.



U ovom ćemo članku objasniti što su krojevi za šivanje, koje vrste poznajemo, kako ih odabrati, prilagoditi i koristiti kod različitih projekata.

Što su krojevi za šivanje?

Kroj je tehnički plan odjevnog predmeta. Radi se o nacrtanim oblicima koji predstavljaju pojedine dijelove odjevnog predmeta — prednji dio, stražnji dio, rukave, ovratnik i slično. Krojevi za šivanje sadrže i važne oznake kao što su zarezi, smjer niti, dodatci za šav, linije pregiba i rupice za gumbe.

Krojeve možemo podijeliti prema obliku, namjeni i načinu pristupa.

Tiskani krojevi najčešće se pojavljuju u časopisima poput Burde. Na jednom listu može biti više krojeva, zato ih je potrebno prenijeti s papira pomoću papira za krojenje (paus papira).

Digitalni (PDF) krojevi postaju sve popularniji. Može ih se ispisati kod kuće, a dijelove zalijepiti zajedno. Prednost je što ih uvijek možemo ponovno ispisati i pohraniti u digitalnom obliku.

Komercijalni krojevi su oni koje prodaju veliki proizvođači (npr. Simplicity, McCall’s), dok indie krojevi dolaze od samostalnih dizajnera i često nude modernije modele te pristupačnija uputstva.

Industrijski kroji namijenjeni su tekstilnoj industriji i izrađeni su precizno za masovnu proizvodnju. Obično su pripremljeni digitalno u CAD programima i prilagođeni odjevnim veličinama tj. gradirani.

BANNER: https://www.liupka.com/?cID=3580 

Kako izbrati pravi kroj za šivanje?

Odabir kroja ovisi o više čimbenika. Početnici bi trebali birati jednostavnije krojeve koji imaju manje dijelova, poput jednostavne suknje, torbice ili jastučića. Pri odabiru kroja za odjeću važno je uzeti u obzir:

• razinu znanja
• vrstu odjevnog predmeta
• prilagođenost tjelesnoj građi

Pri odabiru kroja prvo se trebamo zapitati koliko znanja i iskustva već imamo. Krojevi koji uključuju složene detalje poput nabora, ovratnika ili ugradnje patent zatvarača zahtijevaju više znanja i preciznosti, pa nisu najprikladniji za potpune početnike.

Važan je i tip odjevnog predmeta. Dok su krojevi za majice ili suknje relativno jednostavni, krojevi za kapute i jakne znatno su složeniji i zahtijevaju više vremena i strpljenja.

Treći čimbenik je tjelesna građa. Kroj treba odgovarati našim mjerama, inače će biti potrebno napraviti prilagodbe.

Prilagođavanje krojeva za šivanje

Jedna od ključnih vještina svakoga tko kroji je sposobnost prilagodbe krojeva, jer rijetko koji kroj savršeno odgovara tijelu bez prepravaka. Prilagodbe omogućuju da odjevni predmet bude udoban, estetski i usklađen s građom tijela.

Prvo se uvijek polazi od mjerenja tijela. Potrebne su precizne mjere opsega prsnog koša, struka, bokova, duljine trupa, duljine nogu i ruku. Te se mjere zatim uspoređuju s mjerama koje nudi kroj. Ako su razlike veće, kroj treba prilagoditi.

Prilagodba se obično izvodi na sljedeće načine:

• Ako je odjevni predmet predugačak ili prekratak, na kroju se dodaje ili oduzima duljina. To se često radi kod hlača, rukava ili suknji. Na krojevima su zato često označene posebne linije „lengthen/shorten here“ (produlji/skradi ovdje).
• Ako je opseg struka, bokova ili prsa drugačiji od onoga u kroju, kroj se može proširiti ili suziti. To se radi pomicanjem linija na kroju prema van ili prema unutra, pri čemu se pazi da se zadrži ispravan oblik dijela.
• Čest je problem kada odjevni predmet ne odgovara širini ramena ili je izrez previše dubok. U takvim slučajevima kroj se odgovarajuće mijenja, ramena se proširuju ili sužavaju, a izrez se podiže ili spušta.
• Ponekad je potrebno dodati prsne ušitke, ušitke u struku ili dodatne šavove koji pomažu oblikovati odjevni predmet kako bi bolje pristajao tijelu.

Praktična prilagodba krojeva često se radi metodom „muslin“ odnosno „probne verzije“. To znači da se od jeftinijeg pamučnog materijala šiva probni odjevni predmet kako bi se provjerilo gdje su potrebne izmjene. Ispravci se zatim prenose natrag na papirnati kroj.

S iskustvom krojača razvija osjećaj koje su promjene nužne, a koje su samo estetske. Osnovne prilagodbe, poput produljenja, skraćivanja ili suženja, može brzo savladati gotovo svatko, dok zahtjevnije promjene krojeva (npr. preoblikovanje rukava, pomicanje šavova, konstrukcija novih detalja) zahtijevaju znanje konstrukcije krojeva.

Kako nastaju krojevi za šivanje?

Krojeve možemo sami izraditi. Osnova je konstrukcija krojeva, gdje polazimo od osnovnog kroja (tzv. „osnovna forma“), kojeg potom oblikujemo. To znači da dodajemo ili mijenjamo elemente poput izreza, nabora ili širine. Danas postoje i računalni programi koji omogućuju digitalnu konstrukciju krojeva, što se često koristi u industriji.

U osnovi poznajemo dva pristupa u nastajanju krojeva: 

• konstrukcija osnovnih formi
• modeliranje

Konstrukcija osnovnih formi znači da iz tjelesnih mjera izračunamo i nacrtamo osnovne oblike dijelova odjevnih predmeta, poput prednjeg i stražnjeg dijela trupa, osnovnog rukava, suknje ili hlača. Ti osnovni krojevi za šivanje služe kao „osnova“ koju potom možemo prilagoditi različitim modelima. Pri tome se koriste posebna pravila, formule i omjeri koji uzimaju u obzir ljudsku anatomiju.

Modeliranje krojeva znači mijenjanje i nadogradnju osnovnih formi. Na primjer, iz osnovnog kroja suknje možemo dodavanjem nabora, klinova ili asimetričnih linija stvoriti potpuno drugačiji model. Isto vrijedi i za bluze ili kapute, gdje promjena izreza, rukava ili linija šavova vodi do različitih modnih krojeva.

U industriji se krojevi često izrađuju digitalno, pomoću CAD programa (Computer-Aided Design), poput Gerber, Lectra ili Optitex. Ti programi omogućuju brzu konstrukciju, jednostavno prilagođavanje veličinama i pohranu krojeva u digitalnom obliku.

U kućnom šivanju i dalje se najčešće koriste ručno nacrtani krojevi, kupljeni tiskani krojevi (npr. časopisi s krojevima za šivanje) ili digitalni PDF krojevi za kućni ispis.

Proces izrade kroja obično završava testiranjem. Prvo se kroj isproba na jeftinijoj tkanini (tzv. probni model ili muslin), gdje se uočavaju eventualni nedostaci. Kad je kroj potvrđen, može se koristiti za višekratno šivanje i izradu različitih komada odjeće.

Najčešće pogreške pri radu s krojevima za šivanje

Pri radu s krojevima za šivanje, početnici se često susreću s istim problemima koji mogu rezultirati time da odjevni predmet nije udoban, estetski ili funkcionalan. Jedna od najčešćih pogrešaka je netočno prenesene mjere. Ako kroj ne prenesemo precizno s papira na tkaninu ili ako prilikom crtanja zaboravimo zareze, oznake nabora i druge detalje, dijelovi odjeće tijekom šivanja neće pravilno pristajati.

Drugi vrlo čest problem je zanemarivanje dodataka za šav. Kroj obično prikazuje osnovne linije dijelova, ali na rubovima uvijek moramo ostaviti dodatni prostor za šav. Ako taj dio izostavimo ili dodamo previše, konačna veličina odjevnog predmeta će se promijeniti i rezultat neće biti onakav kakav bi trebao biti.

Često se događa da dijelovi kroja nisu pravilno položeni na tkaninu, pri čemu početnici zanemaruju označeni smjer niti. Ta oznaka je ključna jer osigurava da se dijelovi odjeće pravilno ponašaju prilikom nošenja i pranja. Ako se smjer niti ne poštuje, materijal se može rastegnuti, a odjeća izgubi oblik.

Još jedna česta pogreška je odabir pogrešne veličine kroja. Veličine u časopisima ili komercijalnim krojevima često ne odgovaraju uobičajenim konfekcijskim brojevima, stoga je nužno usporediti kroj s vlastitim tjelesnim mjerama. Ako to ne učinimo, odjeća može biti premala, prevelika ili zahtijevati opsežne popravke.

Na kraju, početnici ponekad zanemaruju važnost probnog modela (prototipa). Bez testiranja na jeftinijoj tkanini, riskiramo da ćemo uništiti skupi materijal zbog netočnih mjera ili neodgovarajućih prilagodbi. Probni model omogućava da pravovremeno otkrijemo pogreške i ispravimo ih prije nego što kroj upotrijebimo na konačnoj tkanini.

Zaključak

Krojevi za šivanje neizostavan su dio procesa izrade odjeće. Razumijevanje različitih vrsta krojeva, sposobnost njihovog odabira i prilagodbe, te poštivanje osnovnih pravila korištenja ključni su koraci prema uspješnom šivanju. Bez obzira šivate li iz hobija ili razmišljate o profesionalnom stvaranju, krojevi su veza između ideje i konačnog proizvoda.